Kulturna baština

Ljepota ove zemlje nije samo ljepota koju vidimo, osjećamo i kušamo nego i ljepota ljudi u njoj rođenih, i duhovna i tjelesna, ali najviše je ima u onome što možemo sa sobom ponijeti, podijeliti s najdražima i sačuvati u uspomenama.

Početkom 7. stoljeća Hrvati naseljavaju prostor današnje Republike Hrvatske. U ranom srednjem vijeku, vodeći brojne obrambene ratove, hrvatska država je na razmeđi civilizacija. U 9. stoljeću njezinim teritorijem prolazi granica između Franačkog i Bizantskog Carstva, u 11. stoljeću između Katoličke i Pravoslavne crkve, a od 15. do 19. stoljeća između zapadnog kršćanstva i osmanlijskog islama. Od 9. do 12. st. Hrvatska je nezavisna i samostalna kneževina, kasnije kraljevina, o čemu svjedoče mnogobrojni pisani spomenici. Neprestani oružani sukobi s Venecijom, Bizantom i Turcima gurnuli su hrvatski narod u čvršću vezu s ugarskim i austrijskim dinastijama što je rezultiralo novim, većim ili manjim, borbama za teritorijalnu suverenost i obnovu samostalnosti. Svoju punu državnu samostalnost Hrvatska stječe 1990. godine.

Brojna moćna carstva i države koje su gospodarile ovim prostorom ostavile su svoj pečat vidljiv i u na nekim osebujnim spomenicima kulturne baštine. Gradovi na obali većinom su antičkog i srednjovjekovnog postanka. Grad Pula s odlično očuvanim rimskim amfiteatrom, slavolukom Sergijevaca i Augustovim hramom, te palača rimskog cara Dioklecijana iz 4. stoljeća u Splitu, kasnije pregrađena u srednjovjekovni grad, a danas pod zaštitom UNESCO-a, najveći su spomenici antičke kulture na hrvatskoj obali.

Eufrazijeva bazilika u Poreču najljepši je sačuvani spomenik ranobizantske umjetnosti na Mediteranu nastao u 6. stoljeću. Mozaici bazilike biskupa Eufrazija pristaju ljepotom i izvedbom uz bok onima u crkvi San Vitale u Ravenni i najznačajniji su primjeri mozaičke umjetnosti u Europi uopće.
Kompleks te trobrodne bazilike predstavlja i u svjetskim okvirima značajni povijesni spomenik, koji je 1997. godine UNESCO uvrstio u svjetsku kulturnu baštinu.

Romanika obilježava Krk, Rab i Trogir. Trogir je najbolje sačuvani romaničko-gotički grad u centralnoj Europi. Njegova srednjovjekovna jezgra, okružena zidinama, objedinjuje dobro sačuvani dvorac i kulu, te brojne građevine i palače iz romaničkoga, gotičkoga, renesansnoga i baroknoga perioda.
Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom iz 1240. godine, remek-djelom majstora Radovana, najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.

Renesansa je odredila karakter Osora, Paga, Šibenika, Hvara, Korčule i Dubrovnika. Dubrovnik, planski građen već u 13. stoljeću, prepoznatljiv je po najbolje očuvanim renesansnim zidinama i kulama, znamenitim javnim zgradama, crkvama, palačama i renesansnim plemićkim ljetnikovcima.
Sve te građevine izgrađene su za vrijeme postojanja neovisne Dubrovačke Republike. Republika je plaćala visoke poreze Turskom carstvu kako bi očuvala neovisnost i nesmetano se razvijala, zahvaljujući trgovini i pomorstvu i planski trošeći stečeno bogatstvo na ukrašavanje grada. Danas je cijeli grad pod zaštitom UNESCO-a.

Od ostalih spomenika kulture svakako treba spomenuti veliki broj starohrvatskih crkvica iz razdoblja narodnih vladara koje su sačuvale svoj izvorni oblik. Posebno su zanimljivi sačuvani kameni reljefi koje karakterizira pleterna ornamentika, a izvanredno su očuvana i drvena vrata majstora Buvine na splitskoj katedrali s početka 13. stoljeća s prizorima iz Kristovog života.

Suvremena umjetnost danas se isprepliće s povijesnim kulturnim i građevinskim naslijeđem, budući se palače, atriji i trgovi drevnih gradova ljeti pretvaraju u pozornice, uglavnom već tradicionalnih festivala i međunarodnih priredbi: Dubrovačke ljetne igre, Filmski festival u Puli, Splitsko ljeto, Glazbene večeri u Zadru, Osorske glazbene večeri, Dani hvarskog kazališta....
Ponekad se, uz klasičnu glazbu uživo i urbani techno, mogu poslušati i tradicijska glazbala, a uz vrhunske školovane glasove i one domaćih momaka iz klapa koje ima svako i najmanje primorsko mjesto.

Stanovništvo obalnog područja Hrvatske i otoka od davnina se bavi pomorstvom, brodogradnjom, ribarstvom, vinogradarstvom i maslinarstvom. Iz čistoga mora ljudi isušivanjem dobivaju sol, a ona je u najstarija vremena bila i predmetom razmjene za druga dobra. Najstarija solana je ona u Stonu (13.st.), a danas Hrvatsku morskom solju opskrbljuje solana s otoka Paga. Maslina odavno nije samo hrana, ona je i znak života i lijek. Prelijepo i dragocjeno maslinovo drvo sadi se i zalijeva s ljubavlju da bi potomci uživali u plodovima, svježim i usoljenim, stiješnjenima u ulje, a i u delicijama koje bez maslinova ulja ne bi bile to što jesu.

Samoniklo aromatično bilje; ružmarin, bosiljak i komorač... zaslužno je za posebni okus jela autohtone, istarske, ali i dalmatinske, kuhinje kao i vina služena uz njih. Bojom i okusom iskazuju moć sunca koje je zahvaljujući ljudskom trudu i tradiciji uneseno u svaku kap. A vinograda i vinara ima mnogo, pa i vinogradi po otocima, kako se s mora čini, nezaustavljivo klize prema vodi.
Hrvatska vinarska tradicija prenijela se tako zahvaljujući velikom iseljavanju s otoka i na nova mora i otoke. Danas najpoznatiji vinar s Novoga Zelanda je Grgich (Grgić) s Brača, a naših vinara ima i u Kaliforniji.

Opojni mirisi Mediterana lebde i nad ljubičastim hvarskim poljima lavande čiji se snopići, eterično ulje, kreme i sapuni mogu nabaviti svugdje na obali, ponijeti kući, darovati ili jednostavno uživati u njima. U moru, uz ribe i školjke, glavonošce i bodljikaše, posebno ako je ovako čisto i relativno toplo kao naše, žive i spužve, a i koralji. Spužvarstvom se već generacijama (iako danas mnogo rjeđe) bave otočani s Krapnja, a Zlarinjani vade i obrađuju jadranske žarkocrvene koralje.

Pomorstvo i brodogradnja našim su ljudima u krvi, a najčešće spominjani i svjetski poznati moreplovac je Korčulanin Marko Polo. Poznati brodograditelji bili su i stari Dubrovčani, a i danas postoje mala obiteljska brodogradilišta, jedno među njima i na Rabu. Riba je ponegdje, uz malo zemlje i još manje kiše, bila i hrana i hraniteljica obitelji. Ribarilo se po svakome vremenu, a mreže nisu uvijek bile prepune. Potomci ondašnjih ribara sa Salija i Komiže ribare danas po oceanu ispred američke i čileanske obale, a ovi preostali domaći opskrbljuju riblju industriju u Rovinju i brojne restorane...

Lovi se i danas i na mrižu, parangal, vršu i sviću, ali i sve više turistički, više iz zadovoljstva nego potrebe. Ali svejedno je takav riblji zalogaj, u brudetu ili s gradele, kojega smo sami ulovili, tvrde znalci, a treba im vjerovati, najslađi... Sve ove djelatnosti danas su prožete i opstoje, pa i razvijaju se, zahvaljujući turizmu čija je 130. obljetnica na našoj obali već odavno proslavljena. Osim hotelijerstva, nude se i drugi sadržaji koji idu ukorak s vremenom. Dok je do pred kraj 20. stoljeća dominirao klasični, lječilišni i kongresni turizam u ovome stoljeću se traže nautički, robinzonski, seoski...
Ovdje u Hrvatskoj možete naći sve to, zapravo još i više. Prirodne ljepote prati očuvani i raznoliki okoliš koji omogućava alpinizam, planinarenje, rafting, ronjenje, jedrenje, paraglajding i dr. Ukoliko niste u nečemu vješti, a želite to naučiti, postoje škole ronjenja, jedrenja ... Ljubitelji starina i umjetnosti, arheolozi-amateri mogu krenuti u osvajanje starih primorskih gradova koji mogu ispričati priču o sebi, kao Split, dugu 1700 godina.

Ljude ovoga podneblja krase mnoge vrline, ali su, osim teškoga rada, znali uživati u ljepoti i u životu. U gradovima uz more se, kao i svugdje na Mediteranu, živi, veseli pa i svađa - na ulici. Ondje se razgovara i ogovara, beštima, ali i pjeva. Naša pjesma, posebno klapska, prati čovjeka neprestano. Pjeva se u radu i u dokolici, u radosti i tuzi, samo za sebe i u društvu, pa zato nikoga i ne čudi što su hrvatski estradni pjevači većinom podrijetlom s mora i otoka. Muškarci, kao i nekad, iako uglavnom oni u najboljim godinama, u slobodno vrijeme boćaju, u čemu Hrvati i na sportskom polju bilježe zapažene uspjehe. Osim što za hrvatske žene mnogi kažu da su izuzetno lijepe, ako je suditi po rezultatima na brojnim domaćim i internacionalnim natjecanjima ljepote, možemo dodati da su jednako brižne majke. Najviše naših pjesama, osim o moru i ljubavi, pjeva upravo o majci. Žene su se bavile, a i danas se taj posao otrgao zaboravu, i svilarstvom i čipkarstvom. Dubrovačko primorje, Konavle, poznato je i po svom čuvenom svilenom vezu koji je ponos svake kuće. Konavoke su same uzgajale dudove svilce, hranile ih, kuhale čahure, ispredale svilenu nit, bojile je i vezle žutom, crvenom i crnom svoje djevojačke snove. Pažanke su, gledajući morsku pjenu, poput mitskih suđenica plele čipku iz agavinih niti. Danas jednako dragocjenu, ako ne i dragocjeniju negoli nekad.

Obala

Hrvatskoj pripada 5.835,5 kilometara jadranske obale ili većinskih 74 %, Italiji 16 %, Albaniji 5 %, Crnoj Gori 3,3 %, Sloveniji 0,5 %, te Bosni i Hercegovini 0,3 %. obale koja se ubraja među najrazvedenije na svijetu. Istarski poluotok obuhvaća površinu od 3.476 kilometara kvadratna, a dijele ga tri države: Hrvatska, Slovenija i minimalno Italija.

Blizina Italije nudi mogućnost da se uz hrvatsku upozna i talijanska strana Jadrana. Grad na lagunama pravi je izbor. Venecija je nekadašnja vladarica mora, a danas poznati talijanski grad smješten na 4 otoka. Cijelim gradom se prostire splet kanala kojima plove uglavnom gondole i vaporeti, a promet automobilima je zabranjen. Posebne turističke atrakcije su: vožnja gondolom, hranjenje golubova na Trgu sv. Marka, Most uzdisaja i bezbroj crkvi...
Grad s najviše epiteta; La Serenissima - najdivnija, stoljećima je sinonim za grad zaljubljenih, grad umjetnika - podjednako književnika, glazbenika, slikara, čarobnjaka stakla s otoka Murano i nadasve poklonika filmske umjetnosti. U dane karnevala ondje se može, kao i u Riju, doživjeti vrhunac razuzdanosti i opuštanja prije početka uskršnjeg posta. To je tjedan potpunog predavanja svim vrstama užitaka i ludovanju bez kraja.

Jadransko more Hrvatska dijeli i s Republikom Slovenijom čije primorje također krasi lijepa priroda i gradovi zanimljive povijesti. Točnije, Slovensko primorje s Koparskim zaljevom i dijelom Piranskoga zaljeva proteže se do ušća rijeke Dragonje. Piran je primorsko mjesto s djelomično sačuvanim kasnosrednjovjekovnim zidinama koje se protežu oko grada. Zidine se sastoje od dva paralelna bedema iz 15. st. (oko 1475.) i 16. st. Znamenitost je poznati Tartinijev trg i na brežuljku izvan grada kompleks župne crkve Sv. Jurja. "Mletačka kuća" ili "venecijanska kuća" sagrađena je sredinom 15.st. kao kuća za stanovanje u stilu venecijanske gotike, a iz razdoblja baroka potječu zdenac na trgu, te "barokna kuća" s kraja 18. st.

Istraživanje Jadrana treba okončati na jugu i posjetiti Crnogorsko primorje.
Jedan od najčudesnijih jadranskih zaljeva, Bokokotorski, a zovu ga i Zaljevom hrvatskih svetaca, danas teritorijalno pripada Crnoj Gori. Igalo i Herceg Novi najatraktivnije su turističke lokacije na crnogorskoj jadranskoj obali. U Igalo se lako stiže iz svih smjerova i svim prijevoznim sredstvima. Zahvaljujući blizini dvaju međunarodnih aerodroma (dubrovački aerodrom Čilipi - udaljen 26 km i Tivat - 22 km), Jadranskoj magistrali s pravcima za Dubrovnik i Mostar, Trebinje i Sarajevo, kao i za crnogorski glavni grad Podgoricu, Igalo se prometno povezuje s Hrvatskom, BiH i ostalim dijelovima Europe. Morska veza je trajekt koji talijansku obalu povezuje s lukama Dubrovnik i Bar. Takva veza postoji i za druge hrvatske jadranske otoke.

Igalo i njegov susjed Herceg Novi smjestili su se u slikovitom malom zaljevu na jugozapadnoj obali Bokokotorskog zaljeva u podnožju planine Orjen (1982 m). Stari Grci, Rimljani i Iliri imali su svoja naselja u zaljevu kao i na susjednim brdima. Od tog vremena nadalje velike sile od Bizanta, Mlečana, Osmanlija i Austrougarske osvajale su i vladale ovim prostorom. Šečući ulicama i trgovima Herceg Novog, šetat ćete kroz povijest Mediterana. Treba vidjeti i rimske mozaike u Risnu, crkvu Gospe od Škrpjela, izloške iz crkvenog muzeja, i prelijepu oravačku crkvu izgrađenu na samoj litici odakle se pruža prekrasni pogled na Kotorski zaljev. Nakon toga obići Dobrotu i stari grad Kotor, Budvu koja ljeti naprosto sva vrvi od života. Slično je i u Bečićima, Miločeru, Sv. Stefanu i Petrovcu. Posjetite li Bar, s ponosom će vam pokazati maslinu staru preko 2000 godina, čiji je obujam stabla veći od 10 metara.

Istraživanje Jadrana treba završiti na jugu, ili na sjeveru, ovisno o mjestu polaska. Jer, i kad i mislite da ste vidjeli sve, još uvijek ostaju mnoga mjesta, mnogi spomenici, pa i ljudi koji zaslužuju biti viđeni... Iako Jadransko more i obalu dijele mnoge države, kamenčići različitih kultura, običaja i tradicija koje je ondje poslagala povijest čine mozaik čija je sudbina trajanje i ljepota.

Hrvatska gastronomija, posebno ona obalne regije, izrasla je na tradiciji prirodne i zdrave mediteranske hrane zasnovane na jelima od povrća uz dodatak maslinovog ulja, morskih plodova i ribe, na vinu, kozjim i ovčjim sirevima. Posebnost kuhinje je u načinu spravljanja jela. Povrće se kuha na malo vode i začinja maslinovim uljem i aromatičnim travama, a riba se spravlja na brudet, lešo ili peče na žaru. Meso, posebno janjetina, pečeno pod pekom dobiva jedinstveni okus.

Sjeverno i južno obalno područje Jadrana karakteriziraju razlike u pripremi i okusu hrane, pa se tako razlikuje gastronomija Istre i Kvarnera i dalmatinska kuhinja.

Posebnost istarske kuhinje jest u njezinom obilnom korištenju sezonskih darova prirode, tako da je gastronomski doživljaj Istre u svako doba godine drukčiji.

Posjećujete li sjeverni Jadran, svakako kušajte istarski pršut (svinjski but sušen na buri), izvorni hrvatski proizvod s geografskim podrijetlom, kobasice od svinjskog mesa pripremljene na žaru ili kuhane u vinu te najpoznatije istarsko jelo - maneštru, gustu juhu s povrćem i suhim mesom. Ova regija nudi i pregršt specijaliteta spravljenih od ribe i morskih plodova. Slane srdele, salata od mekušaca, svježa riba, pečena ili kuhana i kvarnerski škampi redovno vikendom privlače brojne susjede Talijane. Razni rižoti i tjestenine obogaćene maslinovim uljem, tartufima, vrhunskom gljivom izrazite arome i neponovljivog okusa, te divljim šparogama samo su dio bogate ponude koju svakako treba kušati.

Tradicionalne istarske slastice su jednostavne i skromne, no savršene su kao kruna izvrsnog istarskog obroka. Fritule (prženi uštipci) su omiljene zimi, pinca, slatki kruh, priprema se za uskrsne blagdane, a savijača od dizanog tijesta i jabuka te kuhani ili prženi slatki ravijoli prijaju u svako doba.

Dalmatinska kuhinja laganija je i manje aromatična. Mnoštvo svježeg ili lagano prokuhanog povrća uz ribu, riblja juha, jela od hobotnice, sirove stonske kamenice, škampi i školjke na buzaru, pašticada s njokama (dalmatinski gulaš), meso s roštilja premazano ružmarinom te čuveni paški sir neki su od specijaliteta koji će svakoga privući. Nezaobilazne masline, svježe i usoljene, te maslinovo ulje osnova su gastronomije Dalmacije.

Tipični dalmatinski deserti osvajaju srca svojom jednostavnošću. Najuobičajeniji sastojci uključuju mediteransko voće, suhe smokve, grožđice, bademe, med, jaja, a poznate slastice su dubrovačka rožata (slatko jelo spremljeno od jaja) i paprenjaci s otoka Hvara.

Uz svako dobro jelo, ali i prije i kasnije prija čaša dobroga vina. Vino uzgajano u hrvatskoj obalnoj regiji, kao i na čitavom Mediteranu, proizvod je koji zahtijeva trud i znanje, a uživa se s poštovanjem. Prve vinograde na ovim prostorima zasadili su Grci. Vino iz njihove kolonije Isse (otok Vis) slovilo je za najbolje vino u antičkom svijetu. Širenju vinogradarstva pridonijeli su i rimski vojnici prenoseći sadnice vinove loze i sadeći vinograde. Pogodno tlo i obilje sunca, koje je zarobio svaki grozd, rezultiralo je izvrsnim vinima koja su se odvozila u sve krajeve Rimskog Carstva.

Veliki pustolov i ljubavnik Giacomo Casanova zapisao je u svojim čuvenim memoarima kako je u Istri pio "sjajno vino refošk". Ni časnici, putnici i pustolovi iz Austrougarske monarhije nisu odoljeli istarskim i dalmatinskim vinima koje su za posjeta ovim krajevima s užitkom ispijali.

Loza i vino neraskidiv su dio povijesti i sadašnjosti ove bogate vinogradarske regije, različita krajobraza, klime i tla, koji ovdašnjim vinima daju raznolikost, a onima koji ih kušaju otkrivaju nove okuse. Bijela istarska malvazija sjajno se nadopunjuje na široku lepezu morske kuhinje. Teran, vino tamne, rubinove boje, kojemu se pripisuju ljekovita svojstva, izvrsno ide uz mesna jela, gulaše i divljač. Zlaćani Muškat iz Istre, intenzivnog mirisa divljih karanfila, prija uz slastice i profinjena jela jednako kao i dalmatinski prošek, koji svojom izražajnom aromom svakim gutljajem nudi vrhunac užitka. Čuveni Plavac s otoka Hvara nezaobilazan je uz pečenja i ovčji sir. Ugodne trpkosti i posebnog bukea godi svakom nepcu. Primoštenska autohtona sorta Babić poznata je diljem svijeta, a vinski poluotok Pelješac ponudit će pravo bogatstvo: glasoviti Postup i Dingač te Kneževo i Carsko vino.

Vinske ceste hrvatskog Jadrana odvest će vas u otkrivanje vinskih podruma i njihovih blaga stvorenih u tradicionalnoj maniri stoljećima duge tradicije pripravljanja vinske kapljice, koju ćete moći, a kad kušate i željeti, ponijeti svojim prijateljima kao dio nezaboravnog odmora.