Početkom 7. stoljeća Hrvati naseljavaju prostor današnje
Republike Hrvatske. U ranom srednjem vijeku, vodeći brojne
obrambene ratove, hrvatska država je na razmeđu civilizacija. U 9.
stoljeću njezinim teritorijem prolazi granica između Franačkog i
Bizantskog Carstva, u 11. stoljeću između Katoličke i Pravoslavne
crkve, a od 15. do 19. stoljeća između zapadnog kršćanstva i
osmanlijskog islama. Od 9. do 12. st. Hrvatska je nezavisna i
samostalna kneževina, kasnije kraljevina, o čemu svjedoče
mnogobrojni pisani spomenici. Neprestani oružani sukobi s
Venecijom, Bizantom i Turcima gurnuli su hrvatski narod u čvršću
vezu s ugarskim i austrijskim dinastijama što je rezultiralo novim,
većim ili manjim, borbama za teritorijalnu suverenost i obnovu
samostalnosti. Svoju punu državnu samostalnost Hrvatska stječe
1990. godine.
Brojna moćna carstva i države koje su gospodarile ovim
prostorom ostavile su svoj pečat vidljiv i u na nekim
osebujnim spomenicima kulturne baštine. Gradovi na obali većinom su
antičkog i srednjovjekovnog postanka. Grad Pula s
odlično očuvanim rimskim amfiteatrom, slavolukom Sergijevaca i
Augustovim hramom, te palača rimskog cara Dioklecijana iz 4.
stoljeća u Splitu kasnije pregrađena u
srednjovjekovni grad, a danas pod zaštitom UNESCO-a najveći su
spomenici antičke kulture na hrvatskoj obali.
Eufrazijeva bazilika u Poreču najljepši je
sačuvani spomenik ranobizantske umjetnosti na Mediteranu nastao u
VI. st. Mozaici bazilike biskupa Eufrazija stoje ljepotom i
izvedbom uz bok onima u crkvi San Vitale u Ravenni i najznačajniji
su primjeri mozaičke umjetnosti u Europi uopće.
Kompleks te trobrodne bazilike predstavlja i u svjetskim okvirima
značajni povijesni spomenik koji je 1997. godine UNESCO uvrstio u
svjetsku kulturnu baštinu.
Romanika obilježava Krk, Rab i Trogir. Trogir
je najbolje sačuvani romaničko-gotički grad u centralnoj Europi.
Njegova srednjovjekovna jezgra, okružena zidinama, objedinjuje
dobro sačuvani dvorac i kulu, te brojne građevine i palače iz
romaničkoga, gotičkoga, renesansnoga i baroknoga perioda.
Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom iz 1240.
godine, remek-djelom majstora Radovana, najznačajnijim primjerom
romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.
Renesansa je odredila karakter Osora, Paga, Šibenika,
Hvara, Korčule i Dubrovnika. Dubrovnik, planski građen već
u 13. stoljeću, prepoznatljiv je po najbolje očuvanim renesansnim
zidinama i kulama, znamenitim javnim zgradama, crkvama, palačama i
renesansnim plemićkim ljetnikovcima.
Sve te građevine izgrađene su za vrijeme postojanja neovisne
Dubrovačke Republike koja je plaćala visoke poreze Turskom carstvu
kako bi očuvala neovisnost i nesmetano se razvijala zahvaljujući
trgovini i pomorstvu i planski trošeći stečeno bogatstvo na
ukrašavanje grada. Danas je cijeli grad pod zaštitom UNESCO-a.
Od ostalih spomenika kulture svakako treba spomenuti
veliki broj starohrvatskih crkvica iz razdoblja narodnih
vladara koje su sačuvale svoj izvorni oblik. Posebno su
zanimljivi sačuvani kameni reljefi koje karakterizira pleterna
ornamentika, a izvanredno su očuvana i drvena vrata majstora Buvine
na splitskoj katedrali s početka 13. stoljeća s prizorima iz
Kristovog života.
Suvremena umjetnost danas se isprepliće s
povijesnim kulturnim i građevinskim naslijeđem budući se palače,
atriji i trgovi drevnih gradova ljeti pretvaraju u pozornice,
uglavnom već tradicionalnih festivala i međunarodnih priredaba:
Dubrovački ljetni festival, Filmski festival u Puli, Splitsko
ljeto, Glazbene večeri u Zadru, Osorske glazbene večeri, Dani
hvarskog kazališta....
Ponekad se uz klasičnu glazbu uživo i urbani techno mogu poslušati
i tradicijska glazbala, a uz vrhunske školovane glasove i one
domaćih momaka iz klapa koje ima svako i najmanje primorsko
mjesto.
Stanovništvo obalnog područja Hrvatske i otoka od
davnina se bavi pomorstvom, brodogradnjom, ribarstvom,
vinogradarstvom i maslinarstvom. Iz čistoga mora ljudi
isušivanjem dobivaju sol, a ona je u najstarija vremena bila i
predmetom razmjene za druga dobra. Najstarija solana je ona u Stonu
(13.st), a danas Hrvatsku morskom solju opskrbljuje solana na otoku
Pagu. Maslina odavno nije samo hrana, ona je i znak života i lijek.
Prelijepo i dragocjeno maslinovo drvo sadi se i zalijeva s
ljubavlju da bi potomci uživali u plodovima, svježim i usoljenim,
stiješnjenima u ulje, a i u delicijama koje bez maslinova ulja ne
bi bile to što jesu.
Samoniklo aromatično bilje; ružmarin, bosiljak i komorač...
zaslužno je za posebni okus jela autohtone, istarske, ali i
dalmatinske, kuhinje kao i vina služena uz njih. Bojom i okusom
iskazuju moć sunca koje je zahvaljujući ljudskom trudu i tradiciji
zarobljeno u svakoj kapi. A vinograda i vinara ima dosta, pa i
vinogradi po otocima, kako se s mora čini, nezaustavljivo klize
prema vodi.
Hrvatska vinarska tradicija prenijela se tako
zahvaljujući velikom iseljavanju s otoka i na nova mora i otoke.
Danas najpoznatiji vinar s Novoga Zelanda je Grgich (Grgić) s
Brača, a naših vinara ima i u Kaliforniji.
Opojni mirisi Mediterana lebde i nad ljubičastim hvarskim
poljima lavande čiji se snopići, eterično ulje, kreme i sapuni mogu
nabaviti svugdje na obali, ponijeti kući, darovati ili jednostavno
uživati u njima. U moru, uz ribe i školjke, glavonošce i
bodljikaše, posebno ako je ovako čisto i relativno toplo kao naše,
žive i spužve, a i koralji. Spužvarstvom se već
generacijama (iako danas mnogo rjeđe) bave otočani
s Krapnja, a Zlarinjani vade i obrađuju jadranske žarkocrvene
koralje.
Pomorstvo i brodogradnja našim su ljudima u
krvi, a najčešće spominjani i svjetski poznati moreplovac
je Korčulanin Marko Polo. Poznati brodograditelji bili su i stari
Dubrovčani, a i danas postoje mala obiteljska brodogradilišta,
jedno među njima i na Rabu. Riba je ponegdje, uz malo zemlje i još
manje kiše, bila i hrana i hraniteljica obitelji. Ribarilo se po
svakom vremenu, a mreže nisu uvijek bile prepune. Potomci ondašnjih
ribara sa Salija i Komiže ribare danas po oceanu ispred američke i
čileanske obale, a ovi preostali domaći opskrbljuju riblju
industriju u Rovinju i brojne restorane...
Lovi se i danas i na mrižu, parangal, vršu i sviću, ali i sve
više turistički, više iz zadovoljstva nego potrebe. Ali svejedno je
takav riblji zalogaj, u brudetu ili s gradele, kojega smo sami
ulovili, tvrde znalci, a treba im vjerovati, najslađi...
Sve ove djelatnosti danas su prožete i opstoje, pa i
razvijaju se, zahvaljujući turizmu čija je 130. obljetnica
na našoj obali već odavno proslavljena. Osim hotelijerstva, nude se
i drugi sadržaji koji idu ukorak s vremenom. Dok je do pred kraj
20. st. dominirao klasični, lječilišni i kongresni turizam u ovome
stoljeću se traže nautički, robinzonski, seoski....
Ovdje u Hrvatskoj možete naći sve to, zapravo još i više. Prirodne
ljepote prati očuvani i raznoliki okoliš koji omogućava alpinizam,
planinarenje, rafting, ronjenje, jedrenje, paraglajding i dr.
Ukoliko niste u nečemu vješti, a želite to naučiti, postoje škole
ronjenja, jedrenja ... Ljubitelji starina i umjetnosti,
arheolozi-amateri mogu krenuti u osvajanje starih primorskih
gradova koji mogu ispričati priču o sebi, kao Split, dugu 1700
godina.
Ljude ovoga podneblja krase mnoge vrline, ali
su, osim teškoga rada, znali uživati u ljepoti i u životu. U
gradovima uz more se, kao i svugdje na Mediteranu, živi, veseli pa
i svađa - na ulici. Ondje se razgovara i ogovara, beštima, ali i
pjeva. Naša pjesma, posebno klapska, prati čovjeka neprestano.
Pjeva se u radu i u dokolici, u radosti i tuzi, samo za sebe i u
društvu, pa zato nikoga i ne čudi što su hrvatski estradni pjevači
većinom podrijetlom s mora i otoka. Muškarci, kao i nekad, iako
uglavnom oni u najboljim godinama, u slobodno vrijeme boćaju, u
čemu Hrvati i na sportskom polju bilježe zapažene uspjehe. Žene su
posebna priča. Osim što mnogi kažu da su izuzetno lijepe, ako je
suditi po rezultatima na brojnim domaćim i internacionalnim
natjecanjima ljepote, možemo dodati da su jednako brižne majke.
Najviše naših pjesama, osim o moru i ljubavi, pjeva upravo o majci.
Žene su se bavile, a i danas se taj posao otrgao zaboravu, i
svilarstvom i čipkarstvom. Dubrovačko primorje, Konavle, poznato je
i po svom čuvenom svilenom vezu koji je ponos svake kuće. Konavoke
su same uzgajale dudove svilce, hranile ih, kuhale čahure,
ispredale svilenu nit, bojile je i vezle žutom, crvenom i crnom
svoje djevojačke snove. Pažanke su, gledajući morsku pjenu, poput
mitskih suđenica plele čipku iz agavinih niti. Danas jednako
dragocjenu, ako ne i dragocjeniju negoli nekad.
Ljepota ove zemlje nije samo ljepota koju
vidimo, osjećamo i kušamo nego i ljepota ljudi u njoj rođenih, i
duhovna i tjelesna, ali najviše je ima u onome što možemo sa sobom
ponijeti, podijeliti s najdražima i sačuvati u uspomenama.
Obala
Hrvatskoj pripada 5.835,5 kilometara jadranske obale ili
većinskih 74 %, Italiji 16 %, Albaniji 5 %, Crnoj Gori 3,3 %,
Sloveniji 0,5 %, te Bosni i Hercegovini 0,3 %. obale koja se ubraja
među najrazvedenije na svijetu. Istarski poluotok obuhvaća površinu
od 3.476 kilometara kvadratna, a dijele ga tri države: Hrvatska,
Slovenija i minimalno Italija.
Blizina Italije nudi mogućnost da se uz hrvatsku upozna i
talijanska strana Jadrana. Grad na lagunama je pravi izbor.
Venecija je nekadašnja vladarica mora, a danas
poznati talijanski grad smješten na 4 otoka. Cijelim gradom se
prostire splet kanala kojima plove uglavnom gondole i vaporeti, a
promet automobilima je zabranjen. Posebne turističke atrakcije su:
vožnja gondolom, hranjenje golubova na Trgu sv. Marka, Most
uzdisaja i bezbroj crkava...
Grad s najviše epiteta; La Serenissima - najdivnija, stoljećima je
sinonim za grad zaljubljenih, grad umjetnika - podjednako
književnika, glazbenika, slikara, čarobnjaka stakla s otoka Murano
i nadasve poklonika filmske umjetnosti. U dane karnevala ondje se
može , kao i u Riju, doživjeti vrhunac razuzdanosti i opuštanja
prije početka uskršnjeg posta. To je tjedan potpunog predavanja
svim vrstama užitaka i ludovanju bez kraja.
Jadransko more Hrvatska dijeli i s Republikom Slovenijom čije
primorje također krasi lijepa priroda i gradovi zanimljive
povijesti. Točnije, Slovensko primorje s Koparskim zaljevom i
dijelom Piranskoga zaljeva proteže se do ušća rijeke Dragonje.
Piran je primorsko mjesto s djelomično sačuvanim
kasnosrednjovjekovnim zidinama koje se protežu oko grada. Zidine se
sastoje od dva paralelna bedema iz 15. st. (oko 1475.) i 16.st..
Znamenitost je poznati Tartinijev trg i na brežuljku izvan grada
kompleks župne crkve Sv. Jurja. "Mletačka kuća" ili "venecijanska
kuća" sagrađena je sredinom 15.st. kao kuća za stanovanje u stilu
venecijanske gotike, a iz razdoblja baroka potječu zdenac na trgu,
te "barokna kuća" s kraja 18.st.
Istraživanje Jadrana treba okončati na jugu i posjetiti
Crnogorsko primorje.
Jedan od najčudesnijih jadranskih zaljeva, Bokokotorski, a zovu ga
i Zaljevom hrvatskih svetaca, danas teritorijalno pripada Crnoj
Gori. Igalo i Herceg Novi najatraktivnije su turističke lokacije na
crnogorskoj jadranskoj obali. U Igalo se lako stiže iz svih
smjerova i svim prijevoznim sredstvima. Zahvaljujući blizini dvaju
međunarodnih aerodroma (dubrovački aerodrom Čilipi - udaljen 26 km
i Tivat - 22 km), Jadranskoj magistrali s pravcima za Dubrovnik i
Mostar, Trebinje i Sarajevo, kao i za crnogorski glavni grad
Podgoricu, Igalo se prometno povezuje s Hrvatskom, BiH i ostalim
dijelovima Europe. Morska veza je trajekt koji talijansku obalu
povezuje s lukama Dubrovnik i Bar. Takva veza postoji i za druge
hrvatske jadranske otoke.
Igalo i njegov susjed Herceg Novi smjestili su se u slikovitom
malom zaljevu na jugozapadnoj obali Bokokotorskog zaljeva u
podnožju planine Orjen (1982 m). Stari Grci, Rimljani i Iliri imali
su svoja naselja u zaljevu kao i na susjednim brdima. Od tog
vremena nadalje velike sile od Bizanta, Mlečana, Osmanlija i
Austrougarske osvajale su i vladale ovim prostorom. Šečući ulicama
i trgovima Herceg Novog šetat ćete kroz povijest Mediterana. Treba
vidjeti i rimske mozaike u Risnu, crkvu Gospe od Škrpjela,
eksponate iz crkvenog muzeja, i prelijepu oravačku crkvu izgrađenu
na samoj litici odakle se pruža prekrasni pogled na Kotorski
zaljev. Nakon toga obići Dobrotu i stari grad Kotor, Budvu koja
ljeti naprosto sva vrvi od života. Slično je i u Bečićima,
Miločeru, Sv. Stefanu i Petrovcu. Posjetite li Bar s ponosom će vam
pokazati maslinu staru preko 2000 godina, čiji je obujam stabla
veći od 10 metara.
Istraživanje Jadrana treba završiti na jugu, ili na sjeveru,
ovisno o mjestu polaska. Jer, i kad i mislite da ste vidjeli sve
još uvijek ostaje mnogo mjesta, mnogi spomenici, pa i ljudi koji
zaslužuju biti viđeni... Iako Jadransko more i obalu dijele mnoge
države, kamenčići različitih kultura, običaja i tradicija koje je
ondje poslagala povijest čine mozaik čija je sudbina trajanje i
ljepota.
Hrvatska gastronomija, posebno ona obalne
regije, izrasla je na tradiciji prirodne i zdrave
mediteranske hrane zasnovane na jelima od povrća uz
dodatak maslinovog ulja, morskih plodova i ribe, vinu, kozjim i
ovčjim sirevima. Posebnost kuhinje je u načinu spravljanja jela.
Povrće se kuha na malo vode i začinja maslinovim uljem i
aromatičnim travama, a riba se spravlja na brudet, lešo ili peče na
žaru. Meso, posebno janjetina, pečeno pod pekom dobiva jedinstveni
okus.
Sjeverno i južno obalno područje Jadrana karakteriziraju
razlike u pripremi i okusu hrane, pa se tako razlikuje
gastronomija Istre i Kvarnera i dalmatinska kuhinja.
Posebnost istarske kuhinje je u njenom obilnom
korištenju sezonskih darova prirode, tako da je
gastronomski doživljaj Istre u svako doba godine drukčiji.
Posjećujete li sjeverni Jadran svakako kušajte istarski
pršut (svinjski but sušen na buri), izvorni
hrvatski proizvod s geografskim podrijetlom, kobasice od
svinjskog mesa pripremljene na žaru ili kuhane u vinu te
najpoznatije istarsko jelo - maneštru, gustu juhu
s povrćem i suhim mesom. Ova regija nudi i pregršt
specijaliteta spravljenih od ribe i morskih plodova. Slane
srdele, salata od mekušaca, svježa riba, pečena ili kuhana i
kvarnerski škampi redovno vikendom privlače brojne susjede
Talijane. Razni rižoti i tjestenine obogaćene
maslinovim uljem, tartufima, vrhunskom gljivom izrazite arome i
neponovljivog okusa, i divljim šparogama samo su dio bogate ponude
koju svakako treba kušati.
Tradicionalne istarske slastice su jednostavne i
skromne, no savršene su kao kruna izvrsnog istarskog
obroka. Fritule (prženi uštipci) su omiljene zimi,
pinca, slatki kruh, priprema se za uskrsne
blagdane, a savijača od dizanog tijesta i jabuka
te kuhani ili prženi slatki ravijoli prijaju u
svako doba.
Dalmatinska kuhinja je laganija i manje
aromatična. Mnoštvo svježeg ili lagano prokuhanog povrća
uz ribu, riblja juha, jela od hobotnice, sirove stonske
kamenice, škampi i školjke na buzaru, pašticada s
njokama (dalmatinski gulaš), meso s roštilja premazano
ružmarinom te čuveni paški sir neki su od
specijaliteta koji će svakoga privući. Nezaobilazne
masline, svježe i usoljene, te maslinovo
ulje osnova su gastronomije Dalmacije.
Tipični dalmatinski deserti osvajaju srca svojom
jednostavnošću. Najuobičajeniji sastojci uključuju
mediteransko voće, suhe smokve, grožđice, bademe, med, jaja, a
poznate slastice su dubrovačka rožata(slatko
spremljeno od jaja) i paprenjaci s otoka
Hvara.
Uz svako dobro jelo, ali i prije i kasnije prija čaša
dobroga vina. Vino uzgajano u hrvatskoj obalnoj regiji,
kao i na čitavom Mediteranu, proizvod je koji zahtijeva trud i
znanje, a uživa se s poštovanjem. Prve vinograde na ovim prostorima
zasadili su Grci. Vino iz njihove kolonije Isse (otok Vis) slovilo
je za najbolje vino u antičkom svijetu. Širenju vinogradarstva
pridonijeli su i rimski vojnici prenoseći sadnice vinove loze i
sadeći vinograde. Pogodno tlo i obilje sunca koje je zarobio svaki
grozd rezultiralo je izvrsnim vinima koja su se odvozila u sve
krajeve Rimskog Carstva.
Veliki pustolov i ljubavnik Giacomo Casanova zapisao je u svojim
čuvenim memoarima kako je u Istri pio "sjajno vino refošk". Ni
časnici, putnici i pustolovi iz Austrougarske Monarhije nisu
odoljeli istarskim i dalmatinskim vinima koje su za posjeta ovim
krajevima s užitkom ispijali.
Loza i vino neraskidiv su dio povijesti i sadašnjosti
ove bogate vinogradarske regije, različita krajobraza,
klime i tla, koji ovdašnjim vinima daju raznolikost, a onima koji
ih kušaju otkrivaju nove okuse. Bijela istarska malvazija sjajno se
nadopunjuje na široku lepezu morske kuhinje. Teran, vino tamne,
rubinove boje kojemu se pripisuju ljekovita svojstva, izvrsno ide
uz mesna jela, gulaše i divljač. Zlaćani Muškat iz Istre,
intenzivnog mirisa divljih karanfila, prija uz slastice i
profinjena jela jednako kao i dalmatinski prošek koji svojom
izražajnom aromom svakim gutljajem nudi vrhunac užitka. Čuveni
Plavac s otoka Hvara nezaobilazan je uz pečenja i ovčji sir. Ugodne
trpkosti i posebnog bukea godi svakom nepcu. Primoštenska autohtona
sorta Babić poznata je diljem svijeta, a vinski poluotok Pelješac
ponudit će pravo bogatstvo: glasoviti Postup i Dingač te Kneževo i
Carsko vino.
Vinske ceste hrvatskog Jadrana odvest će vas u
otkrivanje vinskih podruma i njihovih blaga stvorenih u
tradicionalnoj maniri stoljećima duge tradicije pripravljanja
vinske kapljice koju ćete moći, a kad kušate i željeti, ponijeti
svojim prijateljima kao dio nezaboravnog odmora.