Početkom 7. stoljeća
Hrvati naseljavaju prostor današnje Republike Hrvatske. U
ranom srednjem vijeku, vodeći brojne obrambene ratove, hrvatska
država je na razmeđu civilizacija. U 9. stoljeću njezinim
teritorijem prolazi granica između Franačkog i Bizantskog Carstva,
u 11. stoljeću između Katoličke i Pravoslavne crkve, a od 15. do
19. stoljeća između zapadnog kršćanstva i osmanlijskog islama. Od
9. do 12. st. Hrvatska je nezavisna i samostalna kneževina, kasnije
kraljevina, o čemu svjedoče mnogobrojni pisani spomenici.
Neprestani oružani sukobi s Venecijom, Bizantom i Turcima gurnuli
su hrvatski narod u čvršću vezu s ugarskim i austrijskim
dinastijama što je rezultiralo novim, većim ili manjim, borbama za
teritorijalnu suverenost i obnovu samostalnosti. Svoju punu državnu
samostalnost Hrvatska stječe 1990. godine.
Brojna moćna carstva i
države koje su gospodarile ovim prostorom ostavile su svoj
pečat vidljiv i u na nekim osebujnim spomenicima kulturne
baštine. Gradovi na obali većinom su antičkog i srednjovjekovnog
postanka. Grad Pula s odlično očuvanim rimskim
amfiteatrom, slavolukom Sergijevaca i Augustovim hramom, te palača
rimskog cara Dioklecijana iz 4. stoljeća u Splitu
kasnije pregrađena u srednjovjekovni grad, a danas pod zaštitom
UNESCO-a najveći su spomenici antičke kulture na hrvatskoj
obali.
Eufrazijeva bazilika u
Poreču najljepši je sačuvani spomenik ranobizantske
umjetnosti na Mediteranu nastao u VI. st. Mozaici bazilike biskupa
Eufrazija stoje ljepotom i izvedbom uz bok onima u crkvi San Vitale
u Ravenni i najznačajniji su primjeri mozaičke umjetnosti u Europi
uopće.
Kompleks te trobrodne bazilike
predstavlja i u svjetskim okvirima značajni povijesni spomenik koji
je 1997. godine UNESCO uvrstio u svjetsku kulturnu
baštinu.
Romanika obilježava Krk,
Rab i Trogir. Trogir je najbolje sačuvani
romaničko-gotički grad u centralnoj Europi. Njegova srednjovjekovna
jezgra, okružena zidinama, objedinjuje dobro sačuvani dvorac i
kulu, te brojne građevine i palače iz romaničkoga, gotičkoga,
renesansnoga i baroknoga perioda.
Najznačajnija građevina je
trogirska katedrala s portalom iz 1240. godine, remek-djelom
majstora Radovana, najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke
umjetnosti u Hrvatskoj.
Renesansa je odredila
karakter Osora, Paga, Šibenika, Hvara, Korčule i
Dubrovnika. Dubrovnik, planski građen već u 13. stoljeću,
prepoznatljiv je po najbolje očuvanim renesansnim zidinama i
kulama, znamenitim javnim zgradama, crkvama, palačama i renesansnim
plemićkim ljetnikovcima.
Sve te građevine izgrađene su za
vrijeme postojanja neovisne Dubrovačke Republike koja je plaćala
visoke poreze Turskom carstvu kako bi očuvala neovisnost i
nesmetano se razvijala zahvaljujući trgovini i pomorstvu i planski
trošeći stečeno bogatstvo na ukrašavanje grada. Danas je cijeli
grad pod zaštitom UNESCO-a.
Od ostalih spomenika kulture
svakako treba spomenuti veliki broj starohrvatskih crkvica
iz razdoblja narodnih vladara koje su sačuvale svoj izvorni
oblik. Posebno su zanimljivi sačuvani kameni reljefi koje
karakterizira pleterna ornamentika, a izvanredno su očuvana i
drvena vrata majstora Buvine na splitskoj katedrali s početka 13.
stoljeća s prizorima iz Kristovog života.
Suvremena
umjetnost danas se isprepliće s povijesnim kulturnim i
građevinskim naslijeđem budući se palače, atriji i trgovi drevnih
gradova ljeti pretvaraju u pozornice, uglavnom već tradicionalnih
festivala i međunarodnih priredaba: Dubrovački ljetni festival,
Filmski festival u Puli, Splitsko ljeto, Glazbene večeri u Zadru,
Osorske glazbene večeri, Dani hvarskog kazališta....
Ponekad se uz klasičnu glazbu
uživo i urbani techno mogu poslušati i tradicijska glazbala, a uz
vrhunske školovane glasove i one domaćih momaka iz klapa koje ima
svako i najmanje primorsko mjesto.
Stanovništvo obalnog
područja Hrvatske i otoka od davnina se bavi pomorstvom,
brodogradnjom, ribarstvom, vinogradarstvom i
maslinarstvom. Iz čistoga mora ljudi isušivanjem dobivaju
sol, a ona je u najstarija vremena bila i predmetom razmjene za
druga dobra. Najstarija solana je ona u Stonu (13.st), a danas
Hrvatsku morskom solju opskrbljuje solana na otoku Pagu. Maslina
odavno nije samo hrana, ona je i znak života i lijek. Prelijepo i
dragocjeno maslinovo drvo sadi se i zalijeva s ljubavlju da bi
potomci uživali u plodovima, svježim i usoljenim, stiješnjenima u
ulje, a i u delicijama koje bez maslinova ulja ne bi bile to što
jesu.
Samoniklo aromatično bilje;
ružmarin, bosiljak i komorač... zaslužno je za posebni okus jela
autohtone, istarske, ali i dalmatinske, kuhinje kao i vina služena
uz njih. Bojom i okusom iskazuju moć sunca koje je zahvaljujući
ljudskom trudu i tradiciji zarobljeno u svakoj kapi. A vinograda i
vinara ima dosta, pa i vinogradi po otocima, kako se s mora čini,
nezaustavljivo klize prema vodi.
Hrvatska vinarska
tradicija prenijela se tako zahvaljujući velikom
iseljavanju s otoka i na nova mora i otoke. Danas najpoznatiji
vinar s Novoga Zelanda je Grgich (Grgić) s Brača, a naših vinara
ima i u Kaliforniji.
Opojni mirisi Mediterana lebde i
nad ljubičastim hvarskim poljima lavande čiji se snopići, eterično
ulje, kreme i sapuni mogu nabaviti svugdje na obali, ponijeti kući,
darovati ili jednostavno uživati u njima. U moru, uz ribe i
školjke, glavonošce i bodljikaše, posebno ako je ovako čisto i
relativno toplo kao naše, žive i spužve, a i koralji.
Spužvarstvom se već generacijama (iako danas mnogo
rjeđe) bave otočani s Krapnja, a Zlarinjani vade i obrađuju
jadranske žarkocrvene koralje.
Pomorstvo i brodogradnja
našim su ljudima u krvi, a najčešće spominjani i svjetski
poznati moreplovac je Korčulanin Marko Polo. Poznati
brodograditelji bili su i stari Dubrovčani, a i danas postoje mala
obiteljska brodogradilišta, jedno među njima i na Rabu. Riba je
ponegdje, uz malo zemlje i još manje kiše, bila i hrana i
hraniteljica obitelji. Ribarilo se po svakom vremenu, a mreže nisu
uvijek bile prepune. Potomci ondašnjih ribara sa Salija i Komiže
ribare danas po oceanu ispred američke i čileanske obale, a ovi
preostali domaći opskrbljuju riblju industriju u Rovinju i brojne
restorane...
Lovi se i danas i na mrižu,
parangal, vršu i sviću, ali i sve više turistički, više iz
zadovoljstva nego potrebe. Ali svejedno je takav riblji zalogaj, u
brudetu ili s gradele, kojega smo sami ulovili, tvrde znalci, a
treba im vjerovati, najslađi... Sve ove djelatnosti danas
su prožete i opstoje, pa i razvijaju se, zahvaljujući
turizmu čija je 130. obljetnica na našoj obali već odavno
proslavljena. Osim hotelijerstva, nude se i drugi sadržaji koji idu
ukorak s vremenom. Dok je do pred kraj 20. st. dominirao klasični,
lječilišni i kongresni turizam u ovome stoljeću se traže nautički,
robinzonski, seoski....
Ovdje u Hrvatskoj možete naći sve
to, zapravo još i više. Prirodne ljepote prati očuvani i raznoliki
okoliš koji omogućava alpinizam, planinarenje, rafting, ronjenje,
jedrenje, paraglajding i dr. Ukoliko niste u nečemu vješti, a
želite to naučiti, postoje škole ronjenja, jedrenja ... Ljubitelji
starina i umjetnosti, arheolozi-amateri mogu krenuti u osvajanje
starih primorskih gradova koji mogu ispričati priču o sebi, kao
Split, dugu 1700 godina.
Ljude ovoga podneblja
krase mnoge vrline, ali su, osim teškoga rada, znali
uživati u ljepoti i u životu. U gradovima uz more se, kao i svugdje
na Mediteranu, živi, veseli pa i svađa - na ulici. Ondje se
razgovara i ogovara, beštima, ali i pjeva. Naša pjesma, posebno
klapska, prati čovjeka neprestano. Pjeva se u radu i u dokolici, u
radosti i tuzi, samo za sebe i u društvu, pa zato nikoga i ne čudi
što su hrvatski estradni pjevači većinom podrijetlom s mora i
otoka. Muškarci, kao i nekad, iako uglavnom oni u najboljim
godinama, u slobodno vrijeme boćaju, u čemu Hrvati i na sportskom
polju bilježe zapažene uspjehe. Žene su posebna priča. Osim što
mnogi kažu da su izuzetno lijepe, ako je suditi po rezultatima na
brojnim domaćim i internacionalnim natjecanjima ljepote, možemo
dodati da su jednako brižne majke. Najviše naših pjesama, osim o
moru i ljubavi, pjeva upravo o majci. Žene su se bavile, a i danas
se taj posao otrgao zaboravu, i svilarstvom i čipkarstvom.
Dubrovačko primorje, Konavle, poznato je i po svom čuvenom svilenom
vezu koji je ponos svake kuće. Konavoke su same uzgajale dudove
svilce, hranile ih, kuhale čahure, ispredale svilenu nit, bojile je
i vezle žutom, crvenom i crnom svoje djevojačke snove. Pažanke su,
gledajući morsku pjenu, poput mitskih suđenica plele čipku iz
agavinih niti. Danas jednako dragocjenu, ako ne i dragocjeniju
negoli nekad.
Obala
Hrvatskoj pripada 5.835,5
kilometara jadranske obale ili većinskih 74 %, Italiji 16 %,
Albaniji 5 %, Crnoj Gori 3,3 %, Sloveniji 0,5 %, te Bosni i
Hercegovini 0,3 %. obale koja se ubraja među najrazvedenije na
svijetu. Istarski poluotok obuhvaća površinu od 3.476 kilometara
kvadratna, a dijele ga tri države: Hrvatska, Slovenija i minimalno
Italija.
Blizina Italije nudi mogućnost
da se uz hrvatsku upozna i talijanska strana Jadrana. Grad na
lagunama je pravi izbor. Venecija je nekadašnja
vladarica mora, a danas poznati talijanski grad smješten na 4
otoka. Cijelim gradom se prostire splet kanala kojima plove
uglavnom gondole i vaporeti, a promet automobilima je zabranjen.
Posebne turističke atrakcije su: vožnja gondolom, hranjenje
golubova na Trgu sv. Marka, Most uzdisaja i bezbroj
crkava...
Grad s najviše epiteta; La
Serenissima - najdivnija, stoljećima je sinonim za grad
zaljubljenih, grad umjetnika - podjednako književnika, glazbenika,
slikara, čarobnjaka stakla s otoka Murano i nadasve poklonika
filmske umjetnosti. U dane karnevala ondje se može , kao i u Riju,
doživjeti vrhunac razuzdanosti i opuštanja prije početka uskršnjeg
posta. To je tjedan potpunog predavanja svim vrstama užitaka i
ludovanju bez kraja.
Jadransko more Hrvatska dijeli i
s Republikom Slovenijom čije primorje također krasi lijepa priroda
i gradovi zanimljive povijesti. Točnije, Slovensko primorje s
Koparskim zaljevom i dijelom Piranskoga zaljeva proteže se do ušća
rijeke Dragonje. Piran je primorsko mjesto s
djelomično sačuvanim kasnosrednjovjekovnim zidinama koje se protežu
oko grada. Zidine se sastoje od dva paralelna bedema iz 15. st.
(oko 1475.) i 16.st.. Znamenitost je poznati Tartinijev trg i na
brežuljku izvan grada kompleks župne crkve Sv. Jurja. "Mletačka
kuća" ili "venecijanska kuća" sagrađena je sredinom 15.st. kao kuća
za stanovanje u stilu venecijanske gotike, a iz razdoblja baroka
potječu zdenac na trgu, te "barokna kuća" s kraja 18.st.
Istraživanje Jadrana treba
okončati na jugu i posjetiti Crnogorsko
primorje.
Jedan od najčudesnijih jadranskih
zaljeva, Bokokotorski, a zovu ga i Zaljevom hrvatskih svetaca,
danas teritorijalno pripada Crnoj Gori. Igalo i Herceg Novi
najatraktivnije su turističke lokacije na crnogorskoj jadranskoj
obali. U Igalo se lako stiže iz svih smjerova i svim prijevoznim
sredstvima. Zahvaljujući blizini dvaju međunarodnih aerodroma
(dubrovački aerodrom Čilipi - udaljen 26 km i Tivat - 22 km),
Jadranskoj magistrali s pravcima za Dubrovnik i Mostar, Trebinje i
Sarajevo, kao i za crnogorski glavni grad Podgoricu, Igalo se
prometno povezuje s Hrvatskom, BiH i ostalim dijelovima Europe.
Morska veza je trajekt koji talijansku obalu povezuje s lukama
Dubrovnik i Bar. Takva veza postoji i za druge hrvatske jadranske
otoke.
Igalo i njegov susjed Herceg
Novi smjestili su se u slikovitom malom zaljevu na jugozapadnoj
obali Bokokotorskog zaljeva u podnožju planine Orjen (1982 m).
Stari Grci, Rimljani i Iliri imali su svoja naselja u zaljevu kao i
na susjednim brdima. Od tog vremena nadalje velike sile od Bizanta,
Mlečana, Osmanlija i Austrougarske osvajale su i vladale ovim
prostorom. Šečući ulicama i trgovima Herceg Novog šetat ćete kroz
povijest Mediterana. Treba vidjeti i rimske mozaike u Risnu, crkvu
Gospe od Škrpjela, eksponate iz crkvenog muzeja, i prelijepu
oravačku crkvu izgrađenu na samoj litici odakle se pruža prekrasni
pogled na Kotorski zaljev. Nakon toga obići Dobrotu i stari grad
Kotor, Budvu koja ljeti naprosto sva vrvi od života. Slično je i u
Bečićima, Miločeru, Sv. Stefanu i Petrovcu. Posjetite li Bar s
ponosom će vam pokazati maslinu staru preko 2000 godina, čiji je
obujam stabla veći od 10 metara.
Istraživanje Jadrana treba
završiti na jugu, ili na sjeveru, ovisno o mjestu polaska. Jer, i
kad i mislite da ste vidjeli sve još uvijek ostaje mnogo mjesta,
mnogi spomenici, pa i ljudi koji zaslužuju biti viđeni... Iako
Jadransko more i obalu dijele mnoge države, kamenčići različitih
kultura, običaja i tradicija koje je ondje poslagala povijest čine
mozaik čija je sudbina trajanje i ljepota.
Hrvatska
gastronomija, posebno ona obalne regije, izrasla
je na tradiciji prirodne i zdrave mediteranske hrane
zasnovane na jelima od povrća uz dodatak maslinovog ulja, morskih
plodova i ribe, vinu, kozjim i ovčjim sirevima. Posebnost kuhinje
je u načinu spravljanja jela. Povrće se kuha na malo vode i začinja
maslinovim uljem i aromatičnim travama, a riba se spravlja na
brudet, lešo ili peče na žaru. Meso, posebno janjetina, pečeno pod
pekom dobiva jedinstveni okus.
Sjeverno i južno obalno
područje Jadrana karakteriziraju razlike u pripremi i okusu
hrane, pa se tako razlikuje gastronomija Istre i Kvarnera
i dalmatinska kuhinja.
Posebnost istarske
kuhinje je u njenom obilnom korištenju sezonskih darova
prirode, tako da je gastronomski doživljaj Istre u svako
doba godine drukčiji.
Posjećujete li sjeverni Jadran
svakako kušajte istarski pršut (svinjski but sušen
na buri), izvorni hrvatski proizvod s geografskim podrijetlom,
kobasice od svinjskog mesa pripremljene na žaru
ili kuhane u vinu te najpoznatije istarsko jelo -
maneštru, gustu juhu s povrćem i suhim mesom. Ova
regija nudi i pregršt specijaliteta spravljenih od ribe i
morskih plodova. Slane srdele, salata od mekušaca, svježa
riba, pečena ili kuhana i kvarnerski škampi redovno vikendom
privlače brojne susjede Talijane. Razni rižoti i
tjestenine obogaćene maslinovim uljem, tartufima,
vrhunskom gljivom izrazite arome i neponovljivog okusa, i divljim
šparogama samo su dio bogate ponude koju svakako treba
kušati.
Tradicionalne istarske
slastice su jednostavne i skromne, no savršene su kao
kruna izvrsnog istarskog obroka. Fritule (prženi
uštipci) su omiljene zimi, pinca, slatki kruh,
priprema se za uskrsne blagdane, a savijača od dizanog
tijesta i jabuka te kuhani ili prženi slatki
ravijoli prijaju u svako doba.
Dalmatinska kuhinja je
laganija i manje aromatična. Mnoštvo svježeg ili lagano
prokuhanog povrća uz ribu, riblja juha, jela od hobotnice,
sirove stonske kamenice, škampi i školjke
na buzaru, pašticada s njokama (dalmatinski gulaš), meso s
roštilja premazano ružmarinom te čuveni paški sir
neki su od specijaliteta koji će svakoga privući. Nezaobilazne
masline, svježe i usoljene, te maslinovo
ulje osnova su gastronomije Dalmacije.
Tipični dalmatinski
deserti osvajaju srca svojom jednostavnošću.
Najuobičajeniji sastojci uključuju mediteransko voće, suhe smokve,
grožđice, bademe, med, jaja, a poznate slastice su
dubrovačka rožata(slatko spremljeno od jaja) i
paprenjaci s otoka Hvara.
Uz svako dobro jelo, ali
i prije i kasnije prija čaša dobroga vina. Vino uzgajano u
hrvatskoj obalnoj regiji, kao i na čitavom Mediteranu, proizvod je
koji zahtijeva trud i znanje, a uživa se s poštovanjem. Prve
vinograde na ovim prostorima zasadili su Grci. Vino iz njihove
kolonije Isse (otok Vis) slovilo je za najbolje vino u antičkom
svijetu. Širenju vinogradarstva pridonijeli su i rimski vojnici
prenoseći sadnice vinove loze i sadeći vinograde. Pogodno tlo i
obilje sunca koje je zarobio svaki grozd rezultiralo je izvrsnim
vinima koja su se odvozila u sve krajeve Rimskog
Carstva.
Veliki pustolov i ljubavnik
Giacomo Casanova zapisao je u svojim čuvenim memoarima kako je u
Istri pio "sjajno vino refošk". Ni časnici, putnici i pustolovi iz
Austrougarske Monarhije nisu odoljeli istarskim i dalmatinskim
vinima koje su za posjeta ovim krajevima s užitkom
ispijali.
Loza i vino neraskidiv
su dio povijesti i sadašnjosti ove bogate vinogradarske
regije, različita krajobraza, klime i tla, koji ovdašnjim
vinima daju raznolikost, a onima koji ih kušaju otkrivaju nove
okuse. Bijela istarska malvazija sjajno se nadopunjuje na široku
lepezu morske kuhinje. Teran, vino tamne, rubinove boje kojemu se
pripisuju ljekovita svojstva, izvrsno ide uz mesna jela, gulaše i
divljač. Zlaćani Muškat iz Istre, intenzivnog mirisa divljih
karanfila, prija uz slastice i profinjena jela jednako kao i
dalmatinski prošek koji svojom izražajnom aromom svakim gutljajem
nudi vrhunac užitka. Čuveni Plavac s otoka Hvara nezaobilazan je uz
pečenja i ovčji sir. Ugodne trpkosti i posebnog bukea godi svakom
nepcu. Primoštenska autohtona sorta Babić poznata je diljem
svijeta, a vinski poluotok Pelješac ponudit će pravo bogatstvo:
glasoviti Postup i Dingač te Kneževo i Carsko vino.
Vinske ceste hrvatskog
Jadrana odvest će vas u otkrivanje vinskih podruma i njihovih
blaga stvorenih u tradicionalnoj maniri stoljećima duge
tradicije pripravljanja vinske kapljice koju ćete moći, a kad
kušate i željeti, ponijeti svojim prijateljima kao dio nezaboravnog
odmora.