Stanovništvo obalnog područja Hrvatske i otoka od
davnina se bavi pomorstvom, brodogradnjom, ribarstvom,
vinogradarstvom i maslinarstvom. Iz čistoga mora ljudi
isušivanjem dobivaju sol, a ona je u najstarija vremena bila i
predmetom razmjene za druga dobra. Najstarija solana je ona u Stonu
(13.st), a danas Hrvatsku morskom solju opskrbljuje solana na otoku
Pagu. Maslina odavno nije samo hrana, ona je i znak života i lijek.
Prelijepo i dragocjeno maslinovo drvo sadi se i zalijeva s
ljubavlju da bi potomci uživali u plodovima, svježim i usoljenim,
stiješnjenima u ulje, a i u delicijama koje bez maslinova ulja ne
bi bile to što jesu.
Samoniklo aromatično bilje; ružmarin, bosiljak i komorač...
zaslužno je za posebni okus jela autohtone, istarske, ali i
dalmatinske, kuhinje kao i vina služena uz njih. Bojom i okusom
iskazuju moć sunca koje je zahvaljujući ljudskom trudu i tradiciji
zarobljeno u svakoj kapi. A vinograda i vinara ima dosta, pa i
vinogradi po otocima, kako se s mora čini, nezaustavljivo klize
prema vodi.
Hrvatska vinarska tradicija prenijela se tako
zahvaljujući velikom iseljavanju s otoka i na nova mora i otoke.
Danas najpoznatiji vinar s Novoga Zelanda je Grgich (Grgić) s
Brača, a naših vinara ima i u Kaliforniji.
Opojni mirisi Mediterana lebde i nad ljubičastim hvarskim
poljima lavande čiji se snopići, eterično ulje, kreme i sapuni mogu
nabaviti svugdje na obali, ponijeti kući, darovati ili jednostavno
uživati u njima. U moru, uz ribe i školjke, glavonošce i
bodljikaše, posebno ako je ovako čisto i relativno toplo kao naše,
žive i spužve, a i koralji. Spužvarstvom se već
generacijama (iako danas mnogo rjeđe) bave otočani
s Krapnja, a Zlarinjani vade i obrađuju jadranske žarkocrvene
koralje.
Pomorstvo i brodogradnja našim su ljudima u
krvi, a najčešće spominjani i svjetski poznati moreplovac
je Korčulanin Marko Polo. Poznati brodograditelji bili su i stari
Dubrovčani, a i danas postoje mala obiteljska brodogradilišta,
jedno među njima i na Rabu. Riba je ponegdje, uz malo zemlje i još
manje kiše, bila i hrana i hraniteljica obitelji. Ribarilo se po
svakom vremenu, a mreže nisu uvijek bile prepune. Potomci ondašnjih
ribara sa Salija i Komiže ribare danas po oceanu ispred američke i
čileanske obale, a ovi preostali domaći opskrbljuju riblju
industriju u Rovinju i brojne restorane...
Lovi se i danas i na mrižu, parangal, vršu i sviću, ali i sve
više turistički, više iz zadovoljstva nego potrebe. Ali svejedno je
takav riblji zalogaj, u brudetu ili s gradele, kojega smo sami
ulovili, tvrde znalci, a treba im vjerovati, najslađi...
Sve ove djelatnosti danas su prožete i opstoje, pa i
razvijaju se, zahvaljujući turizmu čija je 130. obljetnica
na našoj obali već odavno proslavljena. Osim hotelijerstva, nude se
i drugi sadržaji koji idu ukorak s vremenom. Dok je do pred kraj
20. st. dominirao klasični, lječilišni i kongresni turizam u ovome
stoljeću se traže nautički, robinzonski, seoski....
Ovdje u Hrvatskoj možete naći sve to, zapravo još i više. Prirodne
ljepote prati očuvani i raznoliki okoliš koji omogućava alpinizam,
planinarenje, rafting, ronjenje, jedrenje, paraglajding i dr.
Ukoliko niste u nečemu vješti, a želite to naučiti, postoje škole
ronjenja, jedrenja ... Ljubitelji starina i umjetnosti,
arheolozi-amateri mogu krenuti u osvajanje starih primorskih
gradova koji mogu ispričati priču o sebi, kao Split, dugu 1700
godina.
Ljude ovoga podneblja krase mnoge vrline, ali
su, osim teškoga rada, znali uživati u ljepoti i u životu. U
gradovima uz more se, kao i svugdje na Mediteranu, živi, veseli pa
i svađa - na ulici. Ondje se razgovara i ogovara, beštima, ali i
pjeva. Naša pjesma, posebno klapska, prati čovjeka neprestano.
Pjeva se u radu i u dokolici, u radosti i tuzi, samo za sebe i u
društvu, pa zato nikoga i ne čudi što su hrvatski estradni pjevači
većinom podrijetlom s mora i otoka. Muškarci, kao i nekad, iako
uglavnom oni u najboljim godinama, u slobodno vrijeme boćaju, u
čemu Hrvati i na sportskom polju bilježe zapažene uspjehe. Žene su
posebna priča. Osim što mnogi kažu da su izuzetno lijepe, ako je
suditi po rezultatima na brojnim domaćim i internacionalnim
natjecanjima ljepote, možemo dodati da su jednako brižne majke.
Najviše naših pjesama, osim o moru i ljubavi, pjeva upravo o majci.
Žene su se bavile, a i danas se taj posao otrgao zaboravu, i
svilarstvom i čipkarstvom. Dubrovačko primorje, Konavle, poznato je
i po svom čuvenom svilenom vezu koji je ponos svake kuće. Konavoke
su same uzgajale dudove svilce, hranile ih, kuhale čahure,
ispredale svilenu nit, bojile je i vezle žutom, crvenom i crnom
svoje djevojačke snove. Pažanke su, gledajući morsku pjenu, poput
mitskih suđenica plele čipku iz agavinih niti. Danas jednako
dragocjenu, ako ne i dragocjeniju negoli nekad.
Ljepota ove zemlje nije samo ljepota koju
vidimo, osjećamo i kušamo nego i ljepota ljudi u njoj rođenih, i
duhovna i tjelesna, ali najviše je ima u onome što možemo sa sobom
ponijeti, podijeliti s najdražima i sačuvati u uspomenama.
Obala
Hrvatskoj pripada 5.835,5 kilometara jadranske obale ili
većinskih 74 %, Italiji 16 %, Albaniji 5 %, Crnoj Gori 3,3 %,
Sloveniji 0,5 %, te Bosni i Hercegovini 0,3 %. obale koja se ubraja
među najrazvedenije na svijetu. Istarski poluotok obuhvaća površinu
od 3.476 kilometara kvadratna, a dijele ga tri države: Hrvatska,
Slovenija i minimalno Italija.
Blizina Italije nudi mogućnost da se uz hrvatsku upozna i
talijanska strana Jadrana. Grad na lagunama je pravi izbor.
Venecija je nekadašnja vladarica mora, a danas
poznati talijanski grad smješten na 4 otoka. Cijelim gradom se
prostire splet kanala kojima plove uglavnom gondole i vaporeti, a
promet automobilima je zabranjen. Posebne turističke atrakcije su:
vožnja gondolom, hranjenje golubova na Trgu sv. Marka, Most
uzdisaja i bezbroj crkava...
Grad s najviše epiteta; La Serenissima - najdivnija, stoljećima je
sinonim za grad zaljubljenih, grad umjetnika - podjednako
književnika, glazbenika, slikara, čarobnjaka stakla s otoka Murano
i nadasve poklonika filmske umjetnosti. U dane karnevala ondje se
može , kao i u Riju, doživjeti vrhunac razuzdanosti i opuštanja
prije početka uskršnjeg posta. To je tjedan potpunog predavanja
svim vrstama užitaka i ludovanju bez kraja.
Jadransko more Hrvatska dijeli i s Republikom Slovenijom čije
primorje također krasi lijepa priroda i gradovi zanimljive
povijesti. Točnije, Slovensko primorje s Koparskim zaljevom i
dijelom Piranskoga zaljeva proteže se do ušća rijeke Dragonje.
Piran je primorsko mjesto s djelomično sačuvanim
kasnosrednjovjekovnim zidinama koje se protežu oko grada. Zidine se
sastoje od dva paralelna bedema iz 15. st. (oko 1475.) i 16.st..
Znamenitost je poznati Tartinijev trg i na brežuljku izvan grada
kompleks župne crkve Sv. Jurja. "Mletačka kuća" ili "venecijanska
kuća" sagrađena je sredinom 15.st. kao kuća za stanovanje u stilu
venecijanske gotike, a iz razdoblja baroka potječu zdenac na trgu,
te "barokna kuća" s kraja 18.st.
Istraživanje Jadrana treba okončati na jugu i posjetiti
Crnogorsko primorje.
Jedan od najčudesnijih jadranskih zaljeva, Bokokotorski, a zovu ga
i Zaljevom hrvatskih svetaca, danas teritorijalno pripada Crnoj
Gori. Igalo i Herceg Novi najatraktivnije su turističke lokacije na
crnogorskoj jadranskoj obali. U Igalo se lako stiže iz svih
smjerova i svim prijevoznim sredstvima. Zahvaljujući blizini dvaju
međunarodnih aerodroma (dubrovački aerodrom Čilipi - udaljen 26 km
i Tivat - 22 km), Jadranskoj magistrali s pravcima za Dubrovnik i
Mostar, Trebinje i Sarajevo, kao i za crnogorski glavni grad
Podgoricu, Igalo se prometno povezuje s Hrvatskom, BiH i ostalim
dijelovima Europe. Morska veza je trajekt koji talijansku obalu
povezuje s lukama Dubrovnik i Bar. Takva veza postoji i za druge
hrvatske jadranske otoke.
Igalo i njegov susjed Herceg Novi smjestili su se u slikovitom
malom zaljevu na jugozapadnoj obali Bokokotorskog zaljeva u
podnožju planine Orjen (1982 m). Stari Grci, Rimljani i Iliri imali
su svoja naselja u zaljevu kao i na susjednim brdima. Od tog
vremena nadalje velike sile od Bizanta, Mlečana, Osmanlija i
Austrougarske osvajale su i vladale ovim prostorom. Šečući ulicama
i trgovima Herceg Novog šetat ćete kroz povijest Mediterana. Treba
vidjeti i rimske mozaike u Risnu, crkvu Gospe od Škrpjela,
eksponate iz crkvenog muzeja, i prelijepu oravačku crkvu izgrađenu
na samoj litici odakle se pruža prekrasni pogled na Kotorski
zaljev. Nakon toga obići Dobrotu i stari grad Kotor, Budvu koja
ljeti naprosto sva vrvi od života. Slično je i u Bečićima,
Miločeru, Sv. Stefanu i Petrovcu. Posjetite li Bar s ponosom će vam
pokazati maslinu staru preko 2000 godina, čiji je obujam stabla
veći od 10 metara.
Istraživanje Jadrana treba završiti na jugu, ili na sjeveru,
ovisno o mjestu polaska. Jer, i kad i mislite da ste vidjeli sve
još uvijek ostaje mnogo mjesta, mnogi spomenici, pa i ljudi koji
zaslužuju biti viđeni... Iako Jadransko more i obalu dijele mnoge
države, kamenčići različitih kultura, običaja i tradicija koje je
ondje poslagala povijest čine mozaik čija je sudbina trajanje i
ljepota.